U PAMTLJIVOJ sceni animiranog filma Juhu-hu iz 2007., zloglasni kritičar hrane Anton Ego jednim se zalogajem trenutačno vraća u djetinjstvo. Nisu potrebne slike, dovoljan je okus i miris jela. Osjet njuha, iako najtiši, jedno je od naših najmoćnijih osjetila, sposobno probuditi sjećanja za koja smo mislili da su odavno izblijedjela. No što se događa kada taj osjet počne slabjeti i kada njegov gubitak postane više od prolaznog simptoma?
Njuh je ujedno i najosobnije osjetilo, zbog čega se ljudi teško slažu oko toga što miriše ugodno. Ipak, čini se da postoji opći konsenzus o najgorem mirisu na svijetu. U jednom njemačkom laboratoriju 1889. godine kemijska reakcija sa spojem tioacetonom proizvela je toliko snažan smrad da je izazvao povraćanje i nesvjesticu kod ljudi udaljenih i do pola kilometra, zbog čega su vlasti bile prisiljene djelomično evakuirati grad Freiburg.
Prečac do naših emocija
Osjet njuha ima važnu evolucijsku ulogu, upozorava nas na nevidljive opasnosti i stavlja u stanje pripravnosti. Mirisi mogu utjecati i na naše odluke, čega su veliki brendovi itekako svjesni, pa ih koriste u trgovinama kako bi potaknuli emocije i zadržali…
Pročitajte više na Index.hr
