Za početak da naglasim, nije mi namjera nikoga omalovažavati, vrijeđati ili poricati corona virus, samo želim unijeti malo humora u život jer bi inače bio poprilično dosadan…
Priznajem da sam mnogo puta prošla kroz Benkovac, na putu prema nekom južnijem mjestu u Dalmaciji, ali tamo sam se nisam nikad zaustavila. Do neki dan, kad sam bila na službenom putu.
Istina je da Benkovac ne nudi mnogo, ali kad ti se zadnji put bakica nasmiješila s balkona? Kao što se meni nadzorna kamera, u obličju u crno obučene bakice nasmijala?
Kako sam došla do bakice iliti, u tamošnjem žargonu, babe?
Hodala sam uz cestu i gledala vrt. U jednom dijelu su bile kokoši, u drugom purice iliti po zagorski tuke. Ali jedna kokoš je ušla u prostor, u kojem su tuke, ukrala komad hrane i bacila najbrži šprint s hranom u kljunu, da na miru pojede. Babi je bilo simpatično što sam to vidjela pa mi se nasmijala. I ja njoj.
Krenimo dalje, u Benkovcu se nalazi Vinska cesta. Što ne čudi jer je u Benkovcu poznata vinarija Korlat. Bogu hvala!
Ako ništa drugo, stanite u Benkovcu prizalogajiti u gostionici/restoranu Šopot, gdje smo i mi stali na „mali“ ručak. Hrana je bila bogovska. Juha (ne iz vrećice, nego prava), riba ili za ljubitelje mesa janjetina, domaći kruh (NAJBOLJI KOJI SAM IKAD JELA, osim kod moje babe), blitva, za djecu pohana piletina i pommes od domaćeg krumpira. I šećer za kraj, slatko-slani desert, Benkovačka pita, zvana prisnac.
Dakle, stanite u Benkovcu.
