Sindrom iritabilnog crijeva (eng. Irritable bowel syndrome, IBS) čest je funkcionalni gastrointestinalni poremećaj koji se očituje bolovima u trbuhu i promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva u trajanju od najmanje tri mjeseca. Zahvaća tanko i debelo crijevo, a od poremećaja pati 10-15% odraslih osoba, najčešće žene. Karakteristični i česti simptomi su nadimanje, bolovi u trbuhu, bol ili nelagoda povezani s promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva (proljev, zatvor ili izmjenjivanje zatvora i proljeva). IBS se klasificira prema predominantnom simptomu, pa poznajemo IBS-D (prevladava diareja), IBS-C (prevladava konstipacija) te miješani tip IBS-M kod kojeg se izmjenjuju zatvor i proljev. Prilikom dijagnoze potrebno je isključiti sve organske bolesti koje bi mogle biti uzrokom simptoma kako bi se potvrdio funkcionalni poremećaj. Iako se ne radi o ozbiljnoj bolesti, osobe s ovim sindromom imaju značajno narušenu kvalitetu života i često obilaze liječničke ordinacije i podvrgavaju se dijagnostičkim pretragama.
Uzroci IBS-a i uloga crijevne mikrobiote
Patofiziologija IBS-a nije potpuno rasvijetljena, smatra se da su uzroci multifaktorski, vezani za utjecaj okolišnih, nasljednih i psihosocijalnih čimbenika. Neki od mehanizama u podlozi ovog sindroma su visceralna preosjetljivost (promijenjen doživljaj boli u crijevu), disfunkcija osi crijevo-mozak, promjene integriteta crijevne barijere i posljedična crijevna propusnost, upala niskog stupnja, promijenjena gastrointestinalna pokretljivost te poremećaj ravnoteže crijevne mikrobiote. IBS može nastati i kao rezultat imunosne reakcije nakon infekcije, uslijed preosjetljivosti na određenu hranu i alergene, te zbog psiholoških čimbenika koji uključuju stres, anksioznost i depresiju, ali i raznih drugih. Činjenica je da ne postoji isključivo jedan fiziološki mehanizam koji bi objasnio simptome u osoba s IBS-om pa je stoga i liječenje izazovno. Liječenje sindroma iritabilnog crijeva obično je usmjereno na ublažavanje prevladavajućeg simptoma ili na izbjegavanje poznatih okidača koji pogoršavaju simptome. Ipak, u svjetlu sve većih spoznaja o ulozi crijevne mikrobiote, značajna se pažnja poklanja upravo intervencijama u sastav crijevne mikrobiote. Naime, danas je poznato da postoji os crijevo-mozak, odnosno povratna veza između našeg hipotalamusa i probavnog sustava. Stoga kada smo pod stresom, nerijetko reagira naš probavni sustav u kojemu je smješteno čak 10 milijuna živčanih stanica i 35.000 različitih vrsta mikroba. Pojam „mikrobiota“ odnosi se na cijelu populaciju mikroorganizama koji koloniziraju probavni sustav ili druge organe i organske sustave i ne odnosi se samo na bakterije. Naime, osim bakterija mikrobiotu čine i gljive (kvasci), arheje (prabakterije), virusi i protozoe (praživotinje).
Neuravnotežena crijevna mikrobiota (ili disbioza) može izazvati smetnje u osovini probavni sustav-mozak, što može dovesti do gastrointestinalnih, metaboličkih, ali i neuropsiholoških poremećaja. Stoga je sasvim logično da se probavni sustav naziva „drugim mozgom“, a to posebno dolazi do izražaja u osoba sa sindromom iritabilnog crijeva.
Kako si pomoći prehranom?
Bez obzira na to koji su pravi čimbenici uslijed kojih nastaje sindrom iritabilnog kolona (infekcija, stres ili neravnoteža crijevne mikrobiote) promjene prehrambenih navika mogu imati značajan utjecaj na bol i nelagodu u osoba koje pate od sindroma. Prilikom odabira dijete valja uzeti u obzir i preklapanje ovog stanja s određenim intolerancijama na hranu (laktoza, fruktoza, ugljikohidrati, histamin), alergijama na hranu te preosjetljivosti na gluten koja nije vezana za celijakiju (NCGS) jer jedan ili više tih čimbenika može biti uzrokom simptoma IBS-a. Noviji znanstveni dokazi ukazuju da relativno restriktivna eliminacijska dijeta siromašna određenim prirodnim šećerima može ublažiti osjećaj nadutosti, smanjiti količinu plinova, olakšati bolove te druge simptome u oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva. Tijekom posljednjih godina, nekoliko studija ukazalo je na značajno poboljšanje simptoma u pacijenata koji su iz prehrane izbacili hranu bogatu određenim prirodnim šećerima (fermentabilnim šećerima, oligosaharidima, disaharidima, monosaharidima i poliolima – tzv. FODMAP hrana) poput raži, pšenice, češnjaka, luka, artičoka, gljiva, cvjetače, graha, slanutka, leće, meda, jabuka… Iako prehrana koja isključuje tzv. FODMAP hranu ne djeluje kod svih oboljelih, sve veći broj stručnjaka podržava njene principe, barem kada je riječ o kratkoročnoj primjeni. Ipak, takva je prehrana poprilično složena i potrebno je provoditi uz nadzor liječnika ili nutricionista kako bi prehrana i dalje ostala nutritivno uravnotežena. Dugoročna primjena FODMAP dijete do danas nije dovoljno istražena te se uglavnom zagovara postupna liberalizacija dijete nakon smanjenja intenziteta simptoma, posebice u svjetlu spoznaja o utjecaju ove dijete na raznolikost crijevne mikrobiote.
Uloga probiotika
Prema rezultatima studija provedenih tijekom posljednjih 50 godina, probiotici imaju blagotvoran učinak na simptome IBS-a (abdominalnu bol, nadutost i vjetrove), posebice ako se koriste probiotici s više sojeva. Probiotici ne samo da štite od infekcija štetnim bakterijama, nego i pomažu u olakšavanju sindroma iritabilnog crijeva. Probiotičke kulture prirodno su prisutne u fermentiranoj hrani kao što su jogurt i miso, a mogu se i dodavati u hranu ili uzimati u obliku kapsula, granula ili u tekućem obliku. Postoje brojne vrste probiotičkih kultura, ali kada je u pitanju kontroliranje simptoma IBS-a najbolje rezultate pokazuje kombinacija više vrsta kultura (mješavina Lactobacillus i Bifidobacterium vrsta). Upotreba probiotika kroz razdoblje od 5-6 mjeseci značajno smanjuje intenzitet simptoma odnosno ublažava bolove u trbuhu te osjećaj nadutosti. Blagotvorna svojstva probiotika mogu se pripisati njihovoj sposobnosti da uravnoteže narušenu crijevnu mikrobiotu, održavaju funkciju mukozne barijere te djeluju protuupalno i jačaju imunološki sustav. Bakterije roda Lactobacillus i Bifidobacterium imaju protuupalna svojstva u crijevu, a njihov manjak može doprinijeti upali niskog stupnja. Opisano je dugoročno poboljšanje simptoma nadutosti i konstipacije uporabom Bifidobacterium infantis, B. brevis i B. animalis, a abdominalna bol, nadutost, proljev, i konstipacija su se popravili uslijed primjene Lactobacillus plantarum, L. casei, L. reuteri, L. acidophilus i L. rhamnosus. Primjerice, istraživanja pokazuju da Bifidobacterium infantis ne poboljšava samo pojedine simptome, već dovodi i do poboljšanja općeg stanja kod osoba s IBS-om.
Opsežni pregledi studija ukazuju na neupitnu prednost probiotičkih pripravaka s više sojeva u usporedbi s pripravcima koji sadrže samo jedan soj bakterija. Proizvod koji ima važno mjesto u brojnim gastrointestinalnim tegobama je zaštićena mješavina 8 sojeva (Vivomixx®), a osim u oboljelih od upalnih bolesti crijeva i pouchitisa te infekcije s H. pylori, uspješno se primjenjuje i kod sindroma iritabilnog crijeva.
Praktični savjeti za one koji pate od sindroma iritabilnog crijeva
- Vodite dnevnik prehrane, simptoma i emocionalnog stanja kroz nekoliko tjedana te ga pokušajte analizirati sami i potom uz pomoć vašeg liječnika i nutricionista
- Prehrambene intervencije treba prilagoditi dominantnim simptomima, ako dominira proljev, potrebno je držati se preporuka za liječenje proljeva, a kod konstipacije savjeta za prevenciju i olakšavanje zatvora
- Općenito, izbjegavajte hranu za koju znate da vam je okidač simptoma
- Isprobajte FODMAPS dijetu, a ako vam pomogne u smanjenju simptoma, postupno uvodite nove namirnice kako biste obogatili prehranu vlaknima
- Redovito uzimajte probiotik s više sojeva kako biste uravnotežili sastav vlastite mikrobiote i smanjili simptome IBS-a
Nutricionistički tim Vitaminoteke