VEĆINA nas svjesna je da bismo trebali provoditi više vremena na otvorenom, baš kao što znamo da bismo trebali piti više vode, češće zvati majku i prestati u sitne sate opsesivno pratiti loše vijesti. Svijest o problemu nikada nije bila upitna, no sada postoji i znanstveno objašnjenje zašto nas ignoriranje boravka u prirodi čini podložnijima stresu.
Marc G. Berman, profesor psihologije na Sveučilištu u Chicagu, posvetio je karijeru onome što naziva neuroznanošću okoliša – proučavanju kako okruženje fizički mijenja naš mozak. Njegov je zaključak, iznesen u nedavnom članku za Men’s Health, da nedostatak doticaja s prirodom potiče stres, kronične bolesti i osjećaj usamljenosti.
Ključ je u pažnji
Ključni mehanizam leži u pažnji. Berman se oslanja na teoriju obnove pažnje, koju su još 1992. razvili psiholozi Stephen i Rachel Kaplan. Prema toj teoriji, postoje dvije vrste pažnje. Usmjerena pažnja je ona koju trošimo na poslu, u prometu ili dok koristimo mobitel, i ona nas umara. S druge strane, nevoljna pažnja aktivira se dok, primjerice, besciljno šećemo šumom, a ona nas odmara.
“Mnoga prirodna okruženja upravo su takva – blago…
Pročitajte više na Index.hr
