POJELI ste, posao je gotov ili ste na pauzi, a misli vam ipak neprimjetno bježe prema nečem slatkom – čokoladi, keksu ili onom trenutku za “samo jedan zalogaj” koji se rijetko na tome zaustavi. Ono što je zanimljivo nije sama žudnja, već njezina predvidljivost. Psihologija sugerira da su te potrebe manje povezane s glađu, a više s načinom na koji mozak reagira na stres, umor i emocionalno opterećenje svakodnevnog života.
Mozak ne traži hranu, već olakšanje
Želja za slatkim često se javlja nakon dugih i iscrpljujućih razdoblja, bilo da je riječ o mentalno napornom poslu, emotivnim razgovorima ili jednostavno prevelikoj stimulaciji. U takvim trenucima mozak se prebacuje u drugačiji način rada.
Umjesto da reagira na glad u klasičnom smislu, on traži brzo olakšanje – nešto što može trenutačno promijeniti vaše raspoloženje. Šećer se tu savršeno uklapa jer nudi brz osjećaj ugode i poticaja. Manje se radi o apetitu, a više o potrebi za brzim “resetiranjem”.
Tihi utjecaj stresa na žudnje
Kada je tijelo pod stresom, oslobađa kortizol, hormon koji nam pomaže nositi se s pritiskom. Kortizol, međutim, može utjecati i na odabir hrane, često…
Pročitajte više na Index.hr
