Ljupčac je trajnica iz porodice štitarki (Umbelliferae ili Apiaceae). List je velik, nazubljen i tamnozelene boje. Stabljika je šuplja, izbrazdana, okrugla i razgranata. Cvijet je nježan a raste u blijedim zelenožutim štitcima.
Naraste do 2 m. Potječe iz Perzije, a rasprostranjen je po planinskim područjima Europe i Sjeverne Amerike. U nas je rijedak kao samonikla biljka, no uzgaja se po vrtovima kao začin.
Povijest: Rimski kuhar Apicije ljupčacem je začinjao grah. Benediktinci su ga prenijeli na sjever Europe.
Karlo Veliki je u 9. stoljeću naredio da se uzgaja na njegovim posjedima. Listovi su se stavljali u obuću kako bi umornu putniku osvježili noge. Bio je cijenjen napitak od ljupčaca, vratića i stolisnika. U suvremenoj verziji, priprema se namakanjem sjemena ljupčaca u vinjaku, zaslađuje se šećerom i pije pri želučanim tegobama.
Opis začina
Miris je aromatičan i vrlo izražen. Podsjeća na celer. Okus mu je oštar i blago gorak. Pripada jačim začinima, pa ga valja oprezno dozirati.
Upotreba u kuhinji
Ljupčac je začinska biljka koja bi se svakako morala nalaziti na polici sa začinima u svakoj kuhinji. Popularan u Engleskoj i Njemačkoj. Kao začin upotrebljavaju se svježi ili sušeni listovi, sjeme te sušeni i mljeveni korijen. Listovi se dodaju juhama, varivima, mesnim jelima i svježem siru. U Njemačkoj se stavlja u juneće juhe kao sastojak zelenja za juhu Suppengrün. Nasjeckanim svježim listovima posipaju se salate. Listovima se trlja piletina. Stabljike i peteljke listova kuhaju se na pari i poslužuju s nekim bijelim umakom. Sjeme se dodaje biljnim likerima. Stabljike se mogu karamelizirati. Ljupčacem se aromatizira ocat. Oparak je ugodan za piće.
Kod nas je ljudi često nazivaju “biljka vegeta” ili “biljka magi” (od njemačkog Maggikraut) jer jelima daje ugodan i intenzivan miris po ovim poznatim začinima.
U talijanskoj pokrajini Liguriji ljupčacem se začinjaju jela od rajčica u kombinaciji s origanom. Ljupčac je bio jedan od najpopularnijih začina u Rimu, a kako kuhinja staroga Rima danas dobiva sve više poklonika, ljupčac se nameće kao novo-stari začin. U nekim receptima preporučuje se zamjenski začin celer.
Ljekovita svojstva biljke
Čaj od sušenog korijena, a i od drugih dijelova biljke, ima diuretičko djelovanje i smanjuje probavne smetnje. Pomaže i kod reumatskih tegoba.