Anemija uzrokovana nedostatkom željeza, tj. sideropenična anemija, predstavlja ozbiljni globalni zdravstveni problem današnjice. Više od 30% stanovništva ima anemiju, a preko 50% je uzrokovano upravo nedostatkom željeza.
ŠTO JE ANEMIJA?
Anemija podrazumijeva stanje u kojem je broj crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) i koncentracija hemoglobina niska. Osnovni zadatak hemoglobina jest prijenos kisika od dišnog sustava u sva tkiva i svaku stanicu u tijelu. Kisik se u stanici troši za proizvodnju energije stoga kada nema dovoljno hemoglobina kapacitet krvi za prijenos kisika se znatno smanjuje. Upravo iz ovog razloga jedan od prvih simptoma anemije su osjećaj slabosti i umora koji su vrlo često praćeni i pojavom vrtoglavice, smanjene koncentracije, pospanosti, blijede puti, hladnih ruku i stopala, te težim simptomima poput skraćenog daha, alopecije, suhih usta te nedostatka apetita.
KAKO POSTANEMO ANEMIČNI?
Anemiju uzrokovanu nedostatkom željeza može razviti svatko. Naime, radi se o anemiji koja najčešće nastaje uslijed neadekvatne prehrane, odnosno prehrane siromaše željezom. Zbog menstruacije, žene češće razvijaju anemiju od muškaraca, te svaka peta žena ima smanjene razine željeza u krvi, a u najrizičnije skupine, zbog povećanih potreba, među kojima njih 40% pati od anemije, ubrajaju se trudnice i djeca.
U visokorizičnu skupinu spadaju i osobe koje provode specifične dijete, poput vegetarijanaca i vegana, no isto tako visoki rizik od razvoja anemije imaju i osobe koje su kronično bolesne.
U čovjekovom organizmu najveći dio željeza, oko 70%, se nalazi u hemoglobinu, dok preostalih 30% predstavlja svojevrsnu rezervu koja se nalazi u jetri, slezeni i koštanoj srži, te jedan mali dio u mišićima. Nažalost, naš organizam ne posjeduje sposobnost stvaranja i obnove željeza, već mu je jedini izvor željeza, hrana.
Svakodnevna uravnotežena prehrana može nam osigurati dnevno oko 10 do 15 mg željeza, no budući da se željezo apsorbira tek u količini oko 10- 15%, to je 1 do 1,5 mg željeza na dan. Muškarci dnevno potroše oko 1 mg dok žene 2 mg, što znači da se, iako uravnoteženom, prehranom vrlo često ne dostigne dostatan unos željeza, a dodatno se situacija pogoršava u slučaju povećanih potreba i lošije prehrane.
GDJE SU IZVORI ŽELJEZA?
Osnovni prehrambeni izvori željeza su u prvom redu meso, perad i riba koji sadrže tzv. hem-željezo čija je iskoristivost oko 25% što je značajno više od apsorpcije ne-hem željeza (5–15%), kojim su bogate namirnice uglavnom biljnog porijekla, osobito zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, raštika, kelj), mahunarke, sušeno voće i žitarice.
Bez obzira o kojem obliku željeza se radi, poznato je da apsorpciju željeza pomaže askorbinska kiselina, poznatija kao vitamin C. Nažalost, mnoge namirnice u svom sastavu sadrže tvari koje čvrsto vežu željezo te tako usporavaju i onemogućuju njegovu apsorpciju, to su npr. fitinska i oksalatna kiselina, prisutna u cjelovitim žitaricama i mahunarkama vezanjem na koju željezo stvara soli – fitate i oksalate, zatim kalcij i fosfor iz mlijeka te fenolni spojevi u čaju, kakau i kavi, stoga je bitno pametno kombinirati namirnice i izbjegavati konzumaciju namirnica koje sadrže tvari koje smanjuju apsorpciju željeza s namirnicama koje sadrže željezo.
Prekomjeran unos željeza u organizam prehranom nemoguće je postići, no zato nekontrolirana suplementacija raznim preparatima željeza može imati teške posljedice na zdravlje, kao što je negativan učinak na apsorpciju drugih minerala (cink, bakar).
SUPLEMENTACIJA ŽELJEZOM
Suplementacija željezom koristi se samo i isključivo kao sredstvo liječenja anemije. U ovom slučaju prepisuju se suplementi željeza u viskom dozama. Ovakav vid suplementacije gotovo uvijek izaziva gastrointestinalne nuspojave poput konstipacije, mučnine, težine u želucu, grčeva i sl. Sama terapija zna trajati nekoliko mjeseci pa i do godinu dana te treba redovito biti praćena od strane stručnjaka.
U novije vrijeme znanost je povezala apsorpciju željeza s crijevnom mikrobiotom. Naime, crijevna mikrobiota povećava dostupnost i iskoristivost željeza iz hrane smanjujući količinu tvari koje usporavaju i smanjuju apsorpciju željeza i reducirajući trovalentno, Fe3+, željezo – koje se ne može apsorbirati u dvovalentno, Fe2+, koje se preko crijevnih stanica apsorbira u krvotok.
Probiotički soj koji je do sada najviše istražen jest Lactobacillus plantarum 299v (LP299v). Ovaj probiotik ispitan je u cilju poboljšanja apsorpcije željeza iz hrane i suplemenata. Njegova učinkovitost i sigurnost potvrđena je u djece i odraslih, te su zaključci svih istraživanja naveli da Lactobacillus plantarum 299v (LP299v) ima značajan učinak na apsorpciju željeza iz hrane, ali i suplemenata.
Stoga je ideja o suplementaciji specifičnog soja probiotika s manjom dozom željeza za prevenciju nastanka anemije odlična nadopuna prehrani na nivou cijele populacije, a posebice se može sugerirati davanje tinejdžerima i adolescentima, djevojka i ženama te trudnicama, muškarcima koji se izlažu većim fizičkim naporima kao i onima s neuravnoteženom prehranom. Ovakav vid suplementacije puno se bolje tolerira i ne izaziva uobičajene nuspojave kao kod suplementacije željezom, a zbog male doze željeza koju sadrži nema opasnosti od unosa prevelike doze.
Ideja o pojačavanju i poboljšanju iskorištavanja željeza iz hrane suvremeni je i inovativni pristup suplementaciji, te predstavlja prvi korak u budućnosti nutritivne suplementacije koja za cilj ima sprječavanje, a ne liječenje.
Željezo u kombinaciji s vitaminom C i probiotikom dokazanog djelovanja na poboljšanje bioiskoristivosti željeza je optimalan način prevencije anemije stoga se može preporučiti svim rizičnim skupinama za sprječavanje nastanka sideropenije.
