Ako se autom spuštate vijugavom cestom broj 439 kroz dolinu Iya, duboko u planinama otoka Shikokua, lako vam se može učiniti da u zaseoku Nagoro ipak ima života. Netko sjedi na klupi pred autobusnom postajom, nekoliko ljudi radi u polju, djeca sjede u klupama seoske škole, a jedan čovjek peca kraj rijeke. Tek kad priđete bliže, shvatite da nijedan od njih ne diše. Riječ je o lutkama u prirodnoj veličini, izrađenima od tkanine, novinskog papira i žice, postavljenima točno tamo gdje su nekad stajali stvarni mještani.
Nagoro je danas poznat kao Selo lutaka, na japanskom ‘Kakashi no Sato’, što doslovno znači ‘selo strašila’. Smješten je na oko 800 metara nadmorske visine u dolini Iya, u sastavu grada Miyoshija u prefekturi Tokushima. Dolinu Iya zbog njezine izoliranosti i strmih klanaca često zovu japanskim Tibetom, a stoljećima je bila utočište bjegunaca i skrovište poraženih ratnika. Nekad je ovdje živjelo oko 300 ljudi. Danas ih je ostalo manje od trideset, uglavnom starijih, dok lutaka ima više od 350. Drugim riječima, lutke nadmašuju ljude otprilike deset prema jedan.
Pročitajte više na putnikofer.hr
