KAD JE DONALDU ponuđen posao iz snova u New Yorku, a on i supruga Pat živjeli u drugoj saveznoj državi, znali su da moraju donijeti tešku odluku. Oboje su imali različite želje – on je htio prihvatiti posao, ona je željela ostati. No umjesto svađe, poslušali su ono što rade već desetljećima, svatko je svoju odluku izrazio brojčano.

“Rekao sam joj da sam za tu ideju 80-20. Bila je uzbuđena, ali oprezna, pa je rekla 55-45. I to nam je bilo dovoljno da odlučimo”, kaže Donald.

Od restorana do velikih životnih odluka

Ovaj neobičan sustav osmislili su još na početku veze, kad nisu mogli odlučiti gdje će jesti – u kineskom restoranu gdje su imali prvi spoj ili u novom meksičkom koji su željeli isprobati. Umjesto da nagađaju tko što želi i pokušavaju udovoljiti jedno drugome, odlučili su svatko izreći svoju želju i dodati broj koji pokazuje koliko im je ta želja važna.

Skala je jednostavna: 50-50 znači da nemaju posebnu preferenciju, 60-40 laganu naklonost, a 90-10 označava jaku želju. Odluka ide onome s većom težinom, ali uvijek uz poštovanje.

Taj su pristup s…