U POSLJEDNJIH nekoliko godina sve se više pažnje posvećuje mentalnom zdravlju djece. Roditelji sve češće podržavaju odlazak na terapiju, iako ih ponekad brine što će njihovo dijete tamo reći. No za djecu, bez obzira na dob, odlazak terapeutu često je prvi važan korak prema razumijevanju vlastitih osjećaja. Upravo terapeuti otkrivaju koje roditeljske postupke djeca najčešće spominju kao izvor boli i frustracije – i to ne kako bi optuživala, već kako bi pokušala shvatiti sebe i odnose koji ih oblikuju.

Osjećaj da ih se osuđuje zbog vlastitih izbora

Prema riječima psihologinje dr. Aline Zoldbrod, jedan od najčešćih razloga zbog kojih se djeca osjećaju udaljeno od roditelja jest taj što imaju dojam da ih se neprestano osuđuje zbog odluka koje donose – posebno ako se te odluke razlikuju od onoga što su roditelji zamišljali.

Mnoga djeca čak biraju karijere koje ih ne vesele, samo kako bi udovoljila roditeljskim očekivanjima. Dr. Zoldbrod navodi primjer uspješnog urologa koji je u kasnim četrdesetima napustio struku jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san…