GLAZBENI streaming servisi, iako su spasili industriju od kolapsa uzrokovanog piratstvom, stvorili su svojevrsni ekosustav koji se dijelu kritičara od samog početka učinio problematičnim iako se dugo nije korijenski propitivao iz vrlo jednostavnog razloga – djelovao je kao korak u pravom smjeru.

Problem je jednostavan – dok globalni prihodi industrije bilježe rekordan rast, velika većina umjetnika od streaminga ne može preživjeti. Na prvi pogled, neki od glazbenika jednostavno nisu slušani i ne postoji obračun u kojem bi itko od njih profitirao (više od pola uploadanih pjesama pušteno je manje od 10 puta), ali radi se o kompleksnoj temi u kojoj od klasične konzumacije glazbe najmanje profitiraju upravo oni koji je stvaraju.

Ključni problemi leže u nepravednom modelu raspodjele prihoda, koji favorizira globalne superzvijezde na štetu manjih umjetnika, te u zastarjelim zakonima koji dopuštaju platformama da izvlače ogromnu vrijednost iz glazbe uz minimalne naknade.

I neki će reći da je tako oduvijek bilo, a lihvarske ugovore s izdavačima zamijenile su bezlične korporacije…