Točan datum od kojeg postoji sladoled, naravno, nije poznat, ali neki povijesni zapisi otkrivaju da se u ledenim poslasticama uživalo već prije više od dvije tisuće godina. U Kini se već oko 2000. godine prije Krista kuhala mješavina mlijeka i riže sa začinima (često kamforom!), a potom se stavljala u snijeg da se stvrdne. Židovski kralj Salamon još je u 10. stoljeću prije Krista navodno uživao u zaslađenim mliječno-ledenim napitcima, a Perzijanci su se otprilike 400 godina kasnije sladili snijegom prelivenim sokom od grožđa.
Nešto slično volio je i Aleksandar Veliki – on je pak snijeg i led prelijevao medom i nektarom, a početkom nove ere Neron je navodno slao podanike da mu donesu led i snijeg iz Apenina (i brzo se vrate) kako bi ih zasladio voćem, voćnim sokovima ili možda medom i vinom i konzumirao ovaj desert prije nego bi se pretvorio u tekućinu.
Osim povijesnih podataka, o sladoledu – ne kažemo da ne zaslužuje – proširile su se i brojne legende, a najpopularnija je vjerojatno ona da ga je iz Kine u Europu donio Marko Polo. Europa je dosta kasnila za istokom u tehnologiji čuvanja leda, ali na Siciliji su već u 9….
Pročitajte više na Punkufer.hr
