Motar samoniklo raste uz morsku obalu, zbog čega ima blagi, slankasti okus koji mnogi uspoređuju s aromom šparoga ili kapara.
U Francuskoj i Italiji još ga zovu biljkom sv. Petra, jer dozrijeva za branje krajem lipnja, oko blagdana sv. Petra i Pavla – iako je najukusniji u travnju, svibnju i lipnju.
Ova samonikla biljka se izvrsno slaže s kuhanim krumpirom, ali se može konzumirati i kao ukusna aromatična salata, uz malo maslinovog ulja, češnjaka…
Njegovi mesnati listovi prava su delikatesa, a možda ste ga često viđali na plaži i ne znajući kakvu kulinarsku vrijednost krije. Davno su ga pomorci kiselili u octu i nosili na putovanja kao lijek protiv skorbuta, zahvaljujući obilju vitamina C.
Osim uz obalu, može rasti iz kamenja, a u kolovozu i rujnu razvija sitne zeleno-žute cvjetove koji se ne jedu.
Kako ga pripremiti
Svježi motar ima intenzivan miris, no sušenjem postaje blaži jer gubi dio mirisnog spoja dilapiola. Odličan je ukiseljen, u salatama, uz ribu ili druge mediteranske namirnice. Kod kuhanja vodu nije potrebno soliti, a dovoljno je kuhati ga do 15 minuta.
Može se pripremati poput blitve s krumpirom, u varivima, fritati s jajima,…
Pročitajte više na Tportal.hr
