Kada se sjetimo sjaja i bijede Milanovićevih predsjedničkih kampanja u BiH, snubljenje Hrvata, dodvoravanje HVO-u, dijeljenja hrpetina odličja znanim i neznanim junacima, pa onda dodvoraštvo Dodiku i stvaranje antagonizama između Hrvata i Bošnjaka kada je najviše trebalo neko zajedništvo radi promjene izbornog zakona, kada se sjetimo ne priznavanja genocida u Srebrenici ne bi li se uvukao Dodiku i svojim potencijalnim srpskim biračima iz BiH, moglo se misliti da Milanović stvarno brine o Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i da mu je to esencijalno važno. I bilo je dok je trebao njihove glasove, a sada kada se više ne može treći puta kandidirati za predsjednika, Hrvati iz dijaspore, poglavito iz BiH postaju mu teret, je zna da su to zagarantirano HDZ-ovi glasači na parlamentarnim izborima. Osobito nakon Plenkovićeve sjajne inicijative povećanja saborske kvote iz dijaspore. Ovdje bi se moglo ići do uspješnog referenduma!?
Komentar, Kazimir Mikašek-Kazo
Broj saborskih mandata iz dijaspore ograničen je na tri, a biraju se u posebnoj XI. izbornoj jedinici. To je odlučeno promjenama Ustava Republike Hrvatske prije 16 godina, a prvi put primijenjeno je na izborima…
Pročitajte više na kamenjar.com
