Prije dvadesetak dana poslao sam nakon podužeg vremena jedan tekst na portal „Danica“, tekst koji se kod mene u nekom kutu mojeg računala „kiselio“ već podosta vremena.
Kako ne čitam novine, ne gledam političke emisije, jedini pravi izvor informacija su internet i nekoliko meni interesantnih portala. Mjesečno napišem jednu objavu na fejsu, za neki meni važan datum, ili me pak „izazove“ neka „čudesna i pametna“ informacija naših javnih osoba. Davno sam u jednom kratkom obrazovnom filmu na temu poslovnih komunikacija čuo rečenicu „čovjek nije otok“ što jer zapravo tako jednostavna i istinita misao.
To će reći da, htjeli ili ne, moramo nužno održavati kontakte, moramo komunicirati, biti obaviješteni, da bi znali tko smo i što smo. U doba modernih tehnologija komuniciranja, komunikacija (bila verbalna ili neverbalna) je stvarnost, nužnost ma kakva ona bila. O brzini, točnosti i „točnosti“ ne bi trebalo gubiti puno vremena. Dok kihnete u Iloku, već se sve zna i u Konavlima. No da ne gubim vrijeme na teoriju komuniciranja.
Šok i nevjerica
Sve…
Pročitajte više na danica.hr
