ATEISTIMA se prečesto spočitava da su odbacivanjem božanstva zapravo odbacili i sav moral. Jer, kako je umovao još apostol Pavao (Prva Korinćanima 15,32) ako nema Boga, onda nema ni vječnog života, ostaje nam samo da jedemo, pijemo i veselimo se, budući da ćemo sutra umrijeti.

Ateistički moral

Nije Pavao (odnosno, Izaija, kojega on navodi) sasvim u krivu: mnogima koji ne vjeruju u Boga tjelesno zadovoljstvo postalo je jedinim izvorom veselja. Istina je i to da ateist može skrenuti i u zločin, bilo bi glupo to negirati, baš kao što je bezumno negirati da su i mnogi razvikani kršćani teški sladostrasnici i/ili dokazani zločinci.

No, ja se sada ne mislim baviti statistikama i postotcima ovih ili onih koji se vladaju nemoralno. Nešto drugo mi je puno važnije – pokazati kako jedino ateizam može biti moralan, dok je svako vjerovanje u život s one strane groba samo po sebi nemoralno.

Što znači biti moralan?

Barem od vremena Kanta postalo je jasno da moralnost ne znači tek nekakvo pridržavanje propisa. Primjerice, svi oni koji vole brzo voziti uspore čim nekako doznaju…