I dok danas djeluje uspavano i gotovo zaboravljeno, nekad je Jablanac bio živahno podvelebitsko mjesto. U luci su pristajali brodovi, trgovalo se ribom, solju i drvom, ljudi su živjeli od mora, stočarstva i povezanosti s Velebitom. Djeca su ispunjavala kamene ulice, iz kuća se čuo žamor, a život je imao ritam kakav je nekad bio tipičan za mala primorska mjesta. No s vremenom su ljudi odlazili, najprije trbuhom za kruhom, kasnije prema većim gradovima i obali koja je nudila više mogućnosti.
Pročitajte više na putnikofer.hr