Tijekom somalijske povijesti velik dio kulturne baštine očuvano je isključivo usmenim putem. To ne znači da somalijsko društvo nikada nije razvilo pismo; arheološka istraživanja otkrila su drevne kamene natpise stare tisućama godina. No pisana riječ jednostavno nije zaživjela u velikoj mjeri, vjerojatno zato što nije odgovarala povijesno nomadskom narodu. Tako su tisuće i tisuće priča, pjesama i poema stoljećima prenošene usmeno, često doslovno, bez da su ikada bile zapisane. Poezija je imala osobitu kulturnu važnost. Nakon posjeta području koje će kasnije postati Somaliland, Richard Francis Burton zapisao je 1856. godine kako zemlja vrvi pjesnicima. U 20. stoljeću Somalija je postala poznata kao nacija pjesnika. Poezija je bila glavni medij ne samo za bilježenje povijesti, nego i za političke rasprave te masovnu komunikaciju. Pjesme su doslovno pokretale ratove, sklapale mir i rušile vlade.
Pročitajte više na Punkufer.hr
