Na povratku iz Venecije odlučili smo malo produžiti put i skrenuti prema unutrašnjosti kako bi barem jedan dan istražili Veronu – nismo znali što nas očekuje, a ostali smo oduševljeni.
Vožnja od Venecije do Verone traje otprilike sat vremena i sasvim je ugodna, bez stresa i prometnih čepova. Bio je to spontan odabir – planirali smo samo prošetati, možda usput popiti kavu i nastaviti dalje. No kako to obično biva s talijanskim gradovima, Verona nas je uhvatila nespremne i očarala već na prvi pogled.
Ono što nas je prvo iznenadilo bila je – tišina. U usporedbi s Venecijom, gdje je gužva pravilo, Verona djeluje gotovo prazno. Ulica ima dovoljno dašaka života da grad ne djeluje uspavano, ali istovremeno ima prostora za disanje, za promatranje predivne arhitekture, hodanje bez naguravanja i fotkanje bez da čekate na svoj red.
Najveća gužva – očekivano – bila je pred poznatom Julijinom kućom. Turisti su se tiskali ispred ogradice s brončanom statuom, mnogi pokušavajući dotaknuti Julijinu dojku “za sreću u ljubavi”, drugi stoje ispod balkona i fotografiraju se sa svojim “Romeom” ili “Julijom”.
Iako cijeli taj prizor ima dozu…
Pročitajte više na Punkufer.hr
