Čovjekova potreba da pod zemljom ili u njoj uredi nešto što mu olakšava život zapravo je starija i od njega samoga. Već su praljudi živjeli u špiljama, a i iskopavali su zemlju kako bi ih produbili, proširili ili produžili. Sve velike drevne civilizacije imale su razvijene metode tuneliranja – za navodnjavanje, odvodnjavanje, rudarenje ili promet.
Podzemni tuneli nisu novost
U Babilonu su se tuneli redovito koristili za navodnjavanje, a pješački tunel obložen opekom, izgrađen ispod rijeke Eufrat kako bi povezao kraljevsku palaču s hramom dug u trećem tisućljeću prije Krista, dug gotovo čitav kilometar, vjerojatno je najstariji te vrste za koji danas znamo. Za potrebe njegove izgradnje rijeka je skrenuta iz svoga toka tijekom sušne sezone, pa kasnije ponovno u njega vraćena.
Egipćani su koristili razvijene tehnike rezanja stijena i nerijetko su ukopavali hramske prostorije ispod zemlje, a hramovi potpuno unutar stijena nisu bili rijetkost ni u Etiopiji ili Indiji. Prvi tunel čiji je inženjer poznat iskopan je na otoku Samosu u Staroj Grčkoj. Bio je to Eupalinos de Megara koji je 530. godine prije Krista na ovaj način opskrbio vodom…
Pročitajte više na Punkufer.hr
