ROCK u Jugoslaviji počeo je skromno, s prepjevima i obradama inozemnih hitova. Onda su rockeri, kao, primjerice naš Drago Mlinarec, počeli skladati i vlastite pjesme, premda pod jasnim utjecajem inozemnih uzora. Praktički sve do kraja postojanja Jugoslavije, uvijek ste mogli slušajući nekog našeg izvođača pogoditi tko je utjecao, znalo je to katkad biti i više nego očito. Mi nismo znali kao tadašnji njemački krautrockeri uroniti u vlastiti svijet i proizvoditi nešto jedinstveno.

Malo originala

Istina, nisu svi bili tek puke ili blijede kopije britanskih i američkih glazbenika, znalo se to dodati i nešto vlastitog štiha, no nismo baš vrcali od originalnosti i inovativnosti. Isprike ako nekima sada kvarim uspomenu na dane mladosti, daleko od toga da kažem da te pjesme ili grupe nisu bile dobre, bavim se ovdje isključivo originalnošću.

Vrlo je malo onih, gledano desetljećima unatrag, koji su nudili prilično izvorni proizvod: ovako iz glave mi padaju na pamet Laibach, Haustor, Toma Bebić, novosadska Luna, Buldožer, Zabranjeno pušenje, našlo bi se tu još njih, da ne mislite kako sve gledam…