SRAMEŽLJIVOST nije mana nego dio temperamenta. No kada povučenost preraste u šutnju i izbjegavanje razgovora, roditeljima postaje teško doprijeti do djetetovih misli i osjećaja. Dobra je vijest da postoje komunikacijske navike koje djeci stvaraju osjećaj sigurnosti i olakšavaju im da se otvore.

Ključ je graditi odnos u kojem se dijete osjeća viđeno i uvaženo, bez pritiska i uz male, ponovljive korake koji s vremenom čine veliku razliku. Stručnjaci ističu i važnu razliku između obične sramežljivosti i stanja poput selektivnog mutizma ili izražene anksioznosti, kada je potrebna dodatna podrška.

Stvaranje sigurnog prostora

Temelj povjerljivih razgovora jest odazivnost odrasle osobe na djetetove signale. Harvardov centar za razvoj djeteta opisuje “serve-and-return” interakcije kao kratke, obostrane izmjene: pogled, riječ, osmijeh, koje djetetu potvrđuju da je viđeno i shvaćeno.

UNICEF-ovi savjeti dodatno ističu aktivno slušanje, spuštanje na djetetovu razinu pogleda, smiren ton i neverbalne potvrde da je poruka primljena. Takva komunikacija jača osjećaj…