Odmah na početku teksta moram staviti disclaimer – nikad nisam bila osoba od mora. Da ne bude zabune, nije da mi je mrska sama pomisao ljetnog boravka na obali, ali na plaži ne volim biti dulje od dvadesetak minuta, često mi smeta sunce pa se gotovo nikad ne sunčam i, da dodam još i to, ne volim osjećaj soli na koži. Popis bi se mogao i nastaviti. Znam, grozna sam, no nijedan od tih razloga nije presudio tome da sam prije nekoliko godina odlučila ljetne godišnje odmore provoditi (dijelom) u hladnijim krajevima, mahom na sjeveru Europe. Radilo se kombinaciji vrućina koje su postajale neizdržive, plaža na kojima nije bilo mjesta ni za pola a kamoli cijeli ručnik, vječnim kolonama na autocestama te, kao šlag na kraju, bezobrazno visokim cijenama koje nisu prestajale rasti. Od dućana do restorana, nema gdje se nisam osjećala prevarenom, nema gdje se nisam pitala je li ovo najgora vrijednost za novac koju sam mogla dobiti.
I tako sam, malo po malo,…
Pročitajte više na Super1.hr
