ANKSIOZNOST nije rezervirana samo za odrasle. Djeca je također mogu doživljavati, ali često na vrlo suptilan i prikriven način. Povremena nervoza normalan je dio odrastanja, no skrivena anksioznost može ozbiljno utjecati na djetetov san, školski uspjeh i odnose s vršnjacima.

Mnogi mališani vrlo vješto skrivaju svoje brige, iza osmijeha, šutnje ili težnje savršenstvu, što roditeljima otežava prepoznavanje problema. Upravo zato važno je naučiti prepoznati tihe signale koji otkrivaju da se dijete bori s tjeskobom, piše Times of India.

Stalna potreba za potvrdom

Pitanja poput “Jesi li siguran da ćemo biti dobro?” ili “Obećaj da se ne ljutiš na mene?” često su znak duboke nesigurnosti. Anksiozna djeca ponavljaju ista pitanja, iako znaju odgovor, jer im potvrda donosi kratkotrajni mir.

Roditeljima može pomoći smiren odgovor i istovremeno učenje jednostavnih tehnika samoumirivanja, poput dubokog disanja ili pisanja dnevnika. Takav pristup jača osjećaj sigurnosti i gradi otpornost na neizvjesnost.

Perfekcionizam kao maska straha

Neka djeca pretjerano teže…