RAZGOVORI s tinejdžerima često znaju biti frustrirajući – s obje strane. Roditelji se trude biti uključeni, ali naiđu na zid šutnje, dok adolescenti izbjegavaju otvorenost, čak i kada im je teško. Iako roditelji najčešće imaju dobre namjere, stručnjaci upozoravaju da tinejdžeri nerijetko imaju jasne razloge zašto ne dijele svoje misli i osjećaje s njima. Evo dva najčešća, prema savjetima psihologa i obiteljskih terapeuta.

Strah od osude, kritike i reakcije

Jedan od najčešćih razloga zašto se tinejdžeri zatvaraju pred roditeljima jest strah da će biti osuđivani. Ako su u prošlosti doživjeli negativne reakcije kada su podijelili nešto osobno – poput ljutnje, razočaranja ili kazne – razvijaju osjećaj da je sigurnije šutjeti. Osobito su osjetljivi na ton i način komunikacije, pa čak i neizrečena očekivanja mogu kod njih izazvati nelagodu.

Psiholozi ističu da djeca i adolescenti trebaju osjećaj emocionalne sigurnosti kako bi govorili iskreno. Ako osjete da bi njihov roditelj mogao “eksplodirati”, zaključiti da su krivi, glupi ili nezreli – povlače se….