U tri godine, koliko traje “reforma” lokalne samouprave u Hrvatskoj, postignuto je ništa ili vrlo malo, pokazuje analiza rezultata dobrovoljnog spajanja općina i gradova koju je Dubravka Jurlina Alibegović, znanstvenica s Ekonomskog instituta Zagreb, ovih dana objavila u časopisu Informator. Od 2022., kada je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pokrenulo reformu kojom financijski potiče dobrovoljno stvarno spajanje općina i gradova te dobrovoljno funkcionalno spajanje, prema kojem se općine i gradovi ujedinjuju u zajedničkom obavljanju poslova, nijedna općina ili grad nisu se stvarno spojili. Funkcionalno spajanje, s druge strane, provelo je 38 gradova i 176 općina. Međutim, općine i gradovi mogu se ujediniti u obavljaju zajedničkih poslova po tri modela (A, B i C), pa je stvarni broj funkcionalnog spajanja zapravo manji jer su neki koristili sva tri modela, objašnjava Jurlina Alibegović.
Daleko je to od cilja koji je Vlada naznačila u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (NPOO), prema kojem se do 2026. stvarno trebalo spojiti minimalno 20 posto jedinica lokalne samouprave (JLS),…
Pročitajte više na Poslovni.hr
