Miris je riječ, a parfem književnost, i upravo u toj naizgled jednostavnoj, gotovo aforističkoj tvrdnji skriva se čitava napetost koja određuje suvremenu parfumeriju. Jer ako je miris riječ, onda je on elementaran, neposredan, vezan uz iskustvo i tijelo; no ako je parfem književnost, tada on pretpostavlja konstrukciju, kompoziciju, vrijeme i interpretaciju. Drugim riječima, parfem nije priroda nego artefakt, nije odraz svijeta nego njegov preoblikovani zapis. U tom prijelazu iz prirodnog u komponirano, iz mirisa kao pojave u parfem kao djelo, odvija se i ključna transformacija koja razdvaja ono što danas nazivamo vintage parfumerijom od suvremene.
Ta razlika, međutim, nije ni nostalgična ni jednostavno estetska. Ona ne počiva na banalnoj tvrdnji da su nekadašnji parfemi bili “bolji” ili “dublji”, niti da su današnji “sintetički” i time inferiorni. Naprotiv, riječ je o promjeni same ontologije parfema, o pomaku u načinu na koji miris postoji i djeluje. Stara parfumerija, u svojoj klasičnoj formi, bila je usmjerena na reprezentaciju i evoluciju: parfem je bio strukturiran poput narativa, razvijao se kroz…
Pročitajte više na Poslovni.hr
