Pismo umirovljenog brigadira dr. Raashida Walija Janjue (“Razlučivanje istine Sporazuma o vodama rijeke Ind (IWT) od laži i mitova” objavljeno u Dawnu, 9. travnja 2026.) pati od upravo one selektivne amnezije za koju optužuje Indiju. Nepristrana analiza činjenica otkriva da su neke njegove tvrdnje povijesno nepotpune i pravno neprecizne.
Kao dokaz indijskih predatorskih namjera, autor navodi zatvaranje kanala Central Bari Doab i Depalpur 1948. godine. Pritom, međutim, izostavlja ključan kontekst. Naime, ti su kanali crpili vodu iz čvorišta koja su nakon Podjele u potpunosti pripala indijskom teritoriju, a sama je opskrba prekinuta tijekom iznimno složenog procesa razdruživanja dviju država. Problem je ubrzo riješen Međudominionskim sporazumom od 4. svibnja 1948. godine.
Tim je dokumentom sam Pakistan priznao suverena prava Indije nad vodnim čvorištima te pristao plaćati naknade za nastavak potrošnje vode. Umjesto dokaza o navodnoj zlonamjernosti, ovaj slučaj zapravo svjedoči o spremnosti Indije da sve sporove rješava mirnim putem.
Ustupak bez presedana
Autor tvrdi da je Sporazum o vodama rijeke Ind…
Pročitajte više na Poslovni.hr
