Sitnije od tisućinke vlasi kose, metalne nanočestice nalazimo u nizu proizvoda, od tekstila i kozmetike, do elektronike. Nakon uporabe završavaju u odvodima, a velika većina njih „uhvati” se u mulju tijekom pročišćavanja otpadnih voda. Taj se mulj često koristi kao gnojivo u poljoprivredi pa je ključno znati koliko nanočestica sadržava i kakav utjecaj te čestice mogu imati na tlo, biljke i zdravlje ljudi. Tim znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković (IRB) i Instituta Jožef Stefan predstavio je jednostavnu, ali preciznu metodu kako „osloboditi” i prebrojati metalne nanočestice iz otpadnog mulja.
Riječ je o metodi koja je, po prvi put, omogućila kvantitativno mjerenje olovnih nanočestica u čvrstim okolišnim uzorcima poput mulja. Pregled pet hrvatskih pročistača otpadnih voda pokazao je da se u gramima mulja skriva između deset milijuna i trideset milijardi nanočestica, ovisno o metalu i uzorku. Ipak, unatoč impresivnom broju, te čestice čine čak manje od dva posto ukupne količine metala u mulju.
Procjena rizika sugerira da današnja primjena mulja u poljoprivredi nosi zanemariv do nizak ekološki rizik. To znači da trenutačno te…
Pročitajte više na energreen.hr
