Hrvatske bolnice već desetljećima troše više nego što imaju. Za probleme se uobičajeno krive (pre)skupi lijekovi s obzirom na to da se na njih gomilaju dugovanja, no bolnice, od kojih nekima samo na plaće ode i više od 90% proračuna, otežu s plaćanjem upravo lijekova isključivo zato što jedino njih mogu nekažnjeno ne plaćati.
Kako stvari funkcioniraju
Plaće se moraju podmiriti. Struja se mora platiti. Veledrogerija, pak, može pričekati. Naime, ne smije se zamjeriti kupcu jer lijekove nema prodati kome drugome. Problem je u obrascu upravljanja koji se godinama tolerira. U sustavu u kojem se politička lojalnost i lokalni mir cijene više od odgovornog poslovanja, rasipanje, bjesomučno zapošljavanje i odgađanje plaćanja lijekova postaju racionalna ravnateljska strategija. No, trgovci dulje čekanje ugrade u cijenu sljedeće kutije lijeka. I oni, kao i ravnatelji, naime, znaju da će na kraju sve platiti Ministarstvo financija kada bude sanacija.
Jedna od prvih lekcija koju vas nauče na svakom magisteriju iz ekonomike zdravstva je da je potražnja za zdravstvenom zaštitom neograničena. Iskustvo pak upućuje na…
Pročitajte više na Poslovni.hr
