Samo šest godina imao sam kad smo se iz Zagreba preselili u Silicijsku dolinu. I danas pamtim prve dojmove širine i optimizma, šarenila ljudi koji su došli odasvud, prijateljskog žamora i osjećaja da je sve moguće. Otvorenost, to je ono što je karakteriziralo Dolinu, kao da ste na golemoj livadi gdje je sve prozračno i vedro, nema barijera i ima mjesta za sve. Nema osjećaja skučenosti, a sve je odlično organizirano. Godine provedene u Valleyju bile su mi toliko upečatljive i pozitivne da bih svakom bih poželio takvo iskustvo.
U Silicijsku dolinu došli smo jer su američke firme sredinom osamdestih posvuda tražile i vabile inženjere koji su uz teoretsko, imali i praktično, primjenjivo znanje. Otac je bio profesor na FER-u i on je, ali ne samo on već cijeli odsjek elektronike FER-a, dobio poziv da se pridruže tehnološkoj industriji koja se tada stvarala. Imali su jedinstvenu privilegiju da su radili na najboljem mjestu na svijetu koje bi inženjer mogao poželjeti, u industriji koja je dobivala zamah, pa je i njih nekolicina sa zagrebačkog FER-a tih godina pomoglo da postane globalna. Naša obitelj, majka Austrijanka…
Pročitajte više na Poslovni.hr
