Slika stranog radnika u Hrvatskoj uglavnom je jednoznačna – riječ je o osobi iz Nepala, Indije ili Filipina koja radi u građevini, dostavi ili turizmu za plaću tek nešto višu od minimalne. Podaci to i potvrđuju; strani radnici u pravilu obavljaju poslove koje domaći za takav novac ne žele, a njihove bruto plaće rijetko prelaze tisuću eura. Time poslodavcima smanjuju pritisak na podizanje cijene rada. No, ta hrvatska realnost samo je djelić puno složenije globalne priče. U svijetu, naime, postoji čitav paralelni svemir takozvanih “ekspata” – visokoobrazovanih i specijaliziranih stranih profesionalaca koji su plaćeni znatno više od svojih lokalnih kolega. Njihovo zapošljavanje nije čin milosrđa niti neobjašnjiva darežljivost korporacija, već hladna tržišna logika. Multinacionalne kompanije, poznate po rezanju troškova gdje god je to moguće, ne bi plaćale strance više da im se to višestruko ne isplati.
Ta isplativost proizlazi iz jednostavnog zakona ponude i potražnje. Ekspati se angažiraju jer posjeduju specifična znanja i vještine koje na lokalnom tržištu ne postoje ili su iznimno…
Pročitajte više na Poslovni.hr
