Kada se europski čelnici okupe kako bi raspravljali o budućnosti kontinenta, dnevnim redom neizbježno dominira dobro poznati katalog kriza: industrijska stagnacija, zaostajanje u konkurentnosti, propadanje okoliša, sigurnosne ranjivosti i sve veći nedostatak vještina. No, takav okvir promašuje dublju stvarnost: Europa se ne suočava samo s ekonomskim i geopolitičkim natjecanjem; ona je unutar sve žešćeg kulturnog rata oko narativa, smisla i pripadnosti.
Dok je uobičajeni politički odgovor refleksno usmjeren odozgo prema dolje, bilo da je riječ o prilagođavanju propisa, izmjeni kapitalnih zahtjeva ili državnim potporama, ovaj tehnokratski pristup često zanemaruje temeljnu povijesnu istinu: najtransformativnije ideje u Europi, one koje su mijenjale paradigme, nisu rođene u briselskim hodnicima ili nacionalnim ministarstvima, već unutar civilnog društva. U ključnim trenucima, upravo su civilne i kulturne infrastrukture te koje apstraktne vrijednosti pretvaraju u stvarnost. Dobar primjer za to je program Erasmus, koji sljedeće godine slavi 40. obljetnicu.
Prekogranično učenje
Danas je Erasmus prepoznat…
Pročitajte više na Poslovni.hr
