Arif Sitnica je davne 1998. godine došao u Zadar i postao jedan od njegovih najistinskijih kroničara, fotograf koji desetljećima bilježi trenutke vezane uz ljude, prostore i priče grada, zaleđa i otoka. U Zadar ga je doveo rat, a on je u ovom gradu ostavio dubok trag kroz fotografije, osobito kroz rad u Zadarskom listu. Iako ga je život teško iskušao gubitkom oba sina, fotografija mu je ostala utočište i smisao. I u ovo vrijeme kad površnost sve više uzima maha i kad se čini kako je besmisleno truditi se, Sitnica ostaje vjeran fotografiji kojom svjedoči životu.
Piše: Marijana Dokoza
Prošlo je nekoliko godina otkako sam posljednji put vodila novinarski razgovor s fotografom Arifom Sitnicom, Zadraninom koji to rođenjem nije, ali suštinski jest, možda i više od mnogih koji su rođeni unutar Donatova grada. Jer malo je onih koji Zadar poznaju tako istinski kako ga poznaje Arif. Svaki pedalj kamenih ulica, svaku pukotinu na pločnicima koje su stoljećima oblikovali koraci prolaznika, svu radost i tugu koje je grad podno Velebita posljednjih godina vidio, Arif prepoznaje i primjećuje.
Poluotok, stari grad dijelom opasan zidinama, čuva svoje…
Pročitajte više na fenix-magazin.de
