Na sjevernim obroncima Taunusa, svega dvadesetak kilometara od Frankfurta, smjestio se Bad Homburg – grad koji na prvi pogled djeluje usporeno, uredno i gotovo aristokratski suzdržano. No iza mirnih aleja, parkova i elegantnih vila krije se jedno od najzanimljivijih mjesta njemačke povijesti lječilišta, europskog visokog društva i neobičnih kulturnih priča, grad kojeg Hrvati jednostavno vole.
Piše: Marijana Dokoza
Bad Homburg sam prvi put posjetila 2012. godine, na Večernjakovoj domovnici, i tada sam ondje prvi put predstavila svoj roman „Naranyjin plač“. U gradu u kojem je, uz Wiesbaden, veliki Dostojevski kockao, gubio i pisao Kockara, jedna mala hrvatska književnica imala je svoju prvu promociju u Njemačkoj. Taj trenutak ostao je duboko urezan u mom sjećanju.
Nakon toga sam se u Bad Homburg vraćala svake godine, uvijek u vrijeme Večernjakove domovnice, ali tek četrnaest godina kasnije, u ožujku ove godine, vratila sam se s još jednim „Provalija“. Iako su se okolnosti promijenile, osjećaj je ostao isti – spoj ponosa i zahvalnosti što se književni put nastavlja upravo na mjestima koja imaju svoju vlastitu, dugu i slojevitu…
Pročitajte više na fenix-magazin.de
