Nakon kritike izložbe u Berlinu na kojoj se pojavio lik Josipa Broza Tita, javnosti se poručuje kako problem nije u samoj izložbi, nego u tome što je ona – navodno – pogrešno shvaćena.
PIŠE: Petar Škorić
Odjednom više nije riječ o nečemu problematičnom, nego o “složenom”, “kontekstualnom” i, kako se sugerira, pogrešno shvaćenom projektu. Jer, kako nas podučava ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba Branko Franceschi, problem nije u izložbi, već u publici koja je, eto, nije dovoljno duboko razumjela.
A kad smo već kod etiketiranja, jer ravnatelj proziva komentatore i novinare, moglo bi se, po istoj logici, primijetiti kako takva reakcija prilično jasno odaje pripadnost jednoj dobro poznatoj ljevičarskoj, jugonostalgičnoj kulturnjačkoj matrici. Onoj koja je, nažalost, i dalje izrazito snažna u kulturnim institucijama i krugovima, i koja uporno nastoji reinterpretirati tamne strane naše prošlosti u prihvatljivijem, estetski uglađenom obliku.
Ideološka sofisticiranost
Jer svesti izložbu na ideološku simplifikaciju je pogrešno. Treba je, valjda, svesti na ideološku sofisticiranost, onu u kojoj se…
Pročitajte više na fenix-magazin.de
