KASNA noć u Beogradu. Kabinet predsjednika Srbije sumorno osvijetljen. Na zidu visi velika karta Balkana i televizor bez tona, prikazuje vijesti neke od hrvatskih ili BiH televizija. Na srpskim kanalima ionako su samo spotovi. Vrte se scene prosvjeda u Novom Sadu.

Predsjednik Aleksandar Vučić stoji iza zavjesa i gleda grad. Preveliko, loše skrojeno odijelo mu visi s ramena kao uspomena na dane većeg Vučića i veće Srbije. Loša je situacija. Gleda kroz staklo u tamu, kao da čeka vijest koja će ga spasiti. Ulazi šef tajne službe.

Predsedniče! Imam rešenje!

Ako je opet ono o stabilnosti i dijalogu, sedi. Vidiš da mi studenti ne veruju!

Ne, predsedniče, ovo je pravo rešenje! Ustaše! Zamislite Split! Pedeset, sto momaka u crnom upada na Dane srpske kulture. Malo povika, malo pesama, malo “Za dom spremni”. Kamere, naravno, slučajno tu. Zamisli predsedniče naslove: “Srbi napadnuti u Splitu!”

Interes velikosrpske politike

Samo je jedan koji ima koristi od ovih primitivaca koji su upali jučer na Dane srpske kulture. A to je Aleksandar Vučić. Samo je jedna politika koja ima…