Stranke, kao i ljudi, imaju svoj vijek trajanja. Njihov nastanak i nestanak je ciklus u kojem u određenim društvenim okolnostima imaju svrhu postojanja, koju biračko tijelo u određenoj mjeri prepoznaje i na biralištima nagrađuje. Kad se situacija bitno promijeni, obično nestaju. Ili potiho životare samo u registru političkih stranaka. Nema tu puno žalovanja, jer umjetni pokušaji njihova oživljavanja na temelju radikalnijih promjena programa i političkih orijentacija u pravilu među građanima ne nailazi na pozitivne odjeke. Tako je to Hrvatskoj, koja je i pravo groblje propalih stranačkih projekata, ali i u svim parlamentarnim demokracijama.
Postoji jedan, samo jedan, hrvatski stranački izuzetak. Riječ je o Hrvatskoj seljačkoj stranci, mlađim generacijama poznatijoj po akronimu HSS, čiji počeci sežu u daleku prošlost i još pokazuje znakove života. Mogli bi je usporediti s biblijskim Metuzalemom. Danas se stranka, nakon što je prolazila ogromne političke potrese u čak četiri državne tvorbe i pet društvenih sustava, meškolji u bolesničkoj postelji i stalno razmišlja treba li se okretati u lijevu ili desnu…
Pročitajte više na danica.hr
