‘Nogomet je oduvijek bio sport radničke klase, proletarijata, igra koja je izrasla iz ulica, tvornica, luka, kvartova i tribina. Povijesno gledano, bio je ono što su dvije tisuće godina ranije bile gladijatorske borbe u prašnjavim i krvavim rimskim arenama: spektakl za mase, bijeg od svakodnevice i prostor u kojem se emocije oslobađaju bez zadrške’, piše tportalov sportski novinar Saša Čobanov.
Zato i ne čudi to da nogomet nikada nije lako prihvaćao promjene. Ni navijači, kao ni oni koji su njime desetljećima upravljali nisu bili pretjerano skloni reformama. Konzervativizam je dugo bio nepisana filozofija nogometnih elita, pa iz današnje perspektive gotovo apsurdno zvuči podatak da se desetljećima odbijalo uvesti zamjene tijekom utakmice.
Ako bi se igrač ozlijedio, njegova je momčad jednostavno morala nastaviti s igračem manje. Tek je na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku nogomet otvorio vrata jednoj od promjena bez koje je današnju igru nemoguće zamisliti.
Na istom su mundijalu prvi put uvedeni i žuti i crveni kartoni, izum engleskog suca Kena Astona. Ideju je, prema poznatoj priči, dobio gledajući londonski semafor. Zelena, žuta, crvena -…
Pročitajte više na Tportal.hr
