Zamislite da bacite loptu prema zidu i da se, umjesto da se odbije, ponekad pojavi na drugoj strani zida, kao da zida nema. U svijetu koji svakodnevno vidimo, to je nemoguće. No u svijetu atoma i elementarnih čestica, to je sasvim običan fenomen. Ovogodišnji nobelovci John Clarke, Michel H. Devoret i John M. Martinis uspjeli su prenijeti to nemoguće u nešto što, tehnički, stane na dlan
Zašto je to važno? Zato što otvara put prema kvantnom računalstvu, prema novim oblicima mjerenja i zaštite informacija. Ovogodišnja Nobelova nagrada iz fizike spada u blok tzv. makroskopske kvantne mehanike i tehnologija koje polako sazrijevaju prema komercijalnim primjenama.
Prije nego što se upustimo u tehnologiju, trebamo razumjeti fiziku. Riječ ‘kvantno’ potječe od latinske riječi quantum, što znači ‘koliko’, ‘kolika količina’. Kako u svijetu atoma energija ne dolazi u neprekinutom toku, nego u diskretnim porcijama, taj dio fizike nazvan je kvantna fizika. Slično, iako nam voda u čaši djeluje kontinuirano i neprekinuto znamo da je sastavljena od nedjeljivih diskretnih…
Pročitajte više na Tportal.hr
