U ta pradavna vremena sposobnost paljenja vatre bila je neodvojiva od razvoja ljudske vrste, ali je bila riječ o mukotrpnom poslu, trebalo je uložiti značajno i vrijeme i napor da bi se dobio plamen, a potom bio i održavan. Blagodat čuvanja mesa stoga je bio dovoljno jak razlog za ulaganje tolikog truda.
Autori studije objavljene u publikaciji Frontiers in Nutrition dvojica su profesora sa sveučilišta u izraelskom Tel Avivu Miki Ben-Dor i Ran Barkai, i rad je zapravo nastavak njihovih ranijih studija o vezi između ljudske evolucije i lova na tadašnje velike životinje.
Sada su analizirali devet arheoloških nalazišta u Južnoj Africi, Keniji, Izraelu, Etiopiji i Španjolskoj, i tamošnje nalaze životinjskih ostataka među kojima su neki stari skoro dva milijuna godina. Otkrili su da gdje god je bilo tragova paljenja vatre, bilo je i ostataka velikih životinja, ne samo biljaka i manjeg životinjskog plijena.
Iz svega su zaključili da vatra nije bila paljena samo zbog grijanja ili kuhanja netom ulovljenih životinja, jer je energija uložena u održavanje vatre bila veća od one koju su mogli dobiti time što bi skuhali ili ispekli jedan ili dva obroka….
Pročitajte više na Tportal.hr
