Katherine iz tog djela, a mnogi će se sjetiti briljantne međuigre Elizabeth Taylor i Richarda Burtona, očit je primjer onoga što se u antičkoj Grčkoj nazvalo kolerikom, osobom sklonom žestokim ispadima i tvrdoglavosti, sve zbog toga što joj ‘žuta žuč’, ili ‘koler’, prodre u krv.
Tko zna, možda je to izvor i ovdašnje uzrečice o ‘žutoj minuti’. Možemo se danas smijati tim teorijama, ali one su među nama tisućama godina.
Uz već spomenute kolerike, ljude su kroz povijest dijelili još na depresivne melankolike s viškom ‘crne žuči’, flegmatike, umirujuće i nježne tipove čijom krvlju teče flegma, te sangvinike – dobroćudne i druželjubive ekstroverte preplavljene toplom krvlju, o čemu, tvrdilo se, svjedoče njihovi rumeni obrazi.
Nastala prema zaključcima starogrčkih učenjaka, teorija je ostala utjecajna sve do razdoblja prosvjetiteljstva, zbog čega ju je koristio i Shakespeare. Po njoj su se određivali medicinski postupci, ali i životni stil, jer vjerovalo se da i način prehrane utječe na spomenute oblike ljudske osobnosti. Zato Petruchio ne dopušta Katherine da jede išta ljuto ili jako začinjeno. No važnim se smatralo i mjesto…
Pročitajte više na Tportal.hr
