MOJ ODNOS s remek-djelom Hidea Kojime od samog je početka bio vrlo jasan. Death Stranding nakon prvih 15 sati igre bio mi je igra godine, a nakon što sam je završio, bio mi je i jedna od najboljih igara svih vremena. Vizualno impresivan, meditativan, kompleksan, jedinstven, emotivan i prečesto gotovo komično apsurdan.
Apsurdniji od prethodnika
Death Stranding 2: On the Beach je sve to, pa i više, ali sada više nema tog osjećaja čudnosti. Naravno, to ne znači da igra nije čudna. Štoviše, potpuno je suluda i na momente apsurdnija od prethodnika, ali u ovom trenutku ne radi se o čudnosti koja će nas ostaviti zatečenima kao što je to bio slučaj u jedinici već čudnosti koju očekujete i koja vam je u ovih šest godina nedostajala.
Što se priče tiče, nastavljamo 11 mjeseci nakon događaja iz prvog dijela, a Sam Porter Bridges ovog puta putuje od Južne Amerike do Australije u nastojanjima da proširi mrežu i poveže kontinente. Ne želim previše kvariti priču iako, da si ne lažemo, DS je od samog starta bilo bolje doživjeti nego prepričavati jer dosta genijalno-bizarnih trenutaka izgubi se u prijevodu. Stoga, ne želim kvariti doživljaj već…
Pročitajte više na Index.hr
