POSTOJE klubovi koji su puno veći od onoga što imaju u svlačionici, trenutačne pozicije na tablici ili zbroja trofeja u sportskim almanasima. Postoje klubovi kojima dajemo mistične statuse, koji postaju veći ne samo od zajednica u kojima su nastali, nego i od cijele nacije ili sporta općenito. Takav pogled savršeno je normaliziran u Europi, u kojoj postoji otprilike 17 zilijuna klubova koji su, jednostavno govoreći, veći od života.
Američki sport je nešto sasvim drukčije. Hladna korporativna atmosfera, u kojoj se uspjeh mjeri kroz bilance na kraju mjeseca i godine, stvorila je imidž tamošnjih franšiza kao masivnih i napucanih konzorcija bez emocije i duše. Malo koji Europljanin može uistinu pojmiti navijanje za klubove koji mijenjaju imena, grbove i gradove u razmaku od nekoliko desetljeća.
Američka momčad koju Amerikanci najviše mrze
Jako su rijetki one franšize… pardon, klubovi, koji su uspjeli iskoračiti na drugu stranu nevidljive i zamišljene, ali intuitivno savršeno jasne granice koja dijeli bezlične entitete od onih koji nešto znače. Primjerice, ako ste u Americi odrasli kao dijete sedamdesetih godina prošlog stoljeća, postoji…
Pročitajte više na Index.hr
