Čemu više čuđenje, ma kakvi šokovi? Porazi hrvatskih klubova od svakojakih suparnika u Europi, pa i od najskromnijih poput Gzire, Zire, Kizilžara, Tobola ili Shelbournea nisu nikakva novost, a još manje anomalija. To se događa godinama, a uzorak je već takav da nema ni govora o slučajnosti. Europa je jedini opipljiv barometar, sve ostalo su nagađanja bez pokrića. Rezultati u Europi kažu da je SHNL sve lošiji i lošiji, samo je pitanje može li još dublje potonuti.
Bilo bi jako dobro da je dotakao dno jer tada bi se hrvatski klubovi i Kuća nogometa možda konačno trgli iz dubokog sna i pogledali si u oči. O tome pišem i upozoravam s ovih stranica već godinama.
Tlapnje o nikad jačoj hrvatskoj ligi nisu bile davno
Samozavaravanje je opaka bolest, a miješanje pojmova poput neizvjesnosti i kvalitete sugerira da struka i mediji koji to rade nemaju pojma što gledaju. Kada su očekivanja velika, onda su razočarenja još veća. Nije bilo tako davno kada smo slušali tlapnje o nikad jačoj hrvatskoj ligi. Sigurno se sjećate tih uglavnom medijskih iluzija podgrijanih od hrvatskih nogometnih centara moći i razno-raznih stručnjaka.
Pročitajte više na Gol.hr
