Čim je Tereza Kesovija u svojoj elegantnoj, lepršavoj kreaciji sjela na scenu i oslonila ruke na štap, dvorište je utihnulo. Bilo je jasno da to neće biti samo koncert, već jedan od onih trenutaka koji se pamte cijeli život, za publiku, ali i za nju.
Glas koji je obilježio čitavu jednu epohu ispunio je ‘prostor’ Kneževog dvora, a publika je na refrenima tiho preuzimala ulogu zbora, pazeći da je ne nadglasa. Posebno dirljivi bili su trenuci kada je, između pjesama, zastala kako bi zahvalila publici i Dubrovniku. Govorila je o godinama koje su iza nje, o radosti i težini pozornice, o svemu što je nosila u sebi i dijelila kroz glazbu.
Videozid na Stradunu
Kao i prethodne večeri na Stradunu je bio postavljen veliki videozid koji je izravno prenosio koncert iz Kneževa dvora pa je bilo mjesta i za one koji su željeli biti dio ovih posebnih večeri.
Drugi oproštajni koncert u Dubrovniku pretvorio se u veličanstveni hommage jednoj karijeri i glasu jedne od najistaknutijih hrvatskih umjetnica. Kad su završile posljednje note večerašnjeg…
Pročitajte više na Tportal.hr
