Koncertni spektakl pod zvjezdanim nebom prvog dana ljeta obećavao je posebno izdanje jednog od najvećih glazbenika naših prostora, no još je posebnije od toga koncertu dala publika koja je svojim unisonim pjevanjem, baš poput vjetra, davala snagu omiljenom jedrenjaku.
Emotivna večer susreta sa starim prijateljima, puna ispunjenih i nadmašenih očekivanja, priredila je melodije koje svi od prvog do posljednjeg tona znaju napamet. Bez preuveličavanja vrijednosti autora ili izvođača, već od prvih nota pjesama poput ‘Tempera’, ‘Činim pravu stvar’, ‘Libar’, ‘Divji cvit’, ‘Onako, od oka’, ‘Judi, zviri i beštije’, ‘Tajna vještina’, ‘Žeđam’, ‘Mirakul’, ‘Udica’, ‘Lažu fotografije’, ‘Vrime da se pomirim sa svitom’, ‘Drvo’, ‘Sreća’ i ostalih, publika je uzvraćala kao da se nikada više neće ponoviti ovakav koncert.
U jednom od najsnažnijih trenutaka večeri, na rukama publike je zaplovila prava mala jedrilica. Na nju je stala žena iz publike, nježno odabrana Gibonnijevim pogledom, a slika žene na jedrilici nošene valovima ljudi postala je simbolom večeri i svega što je ovaj koncert predstavljao: zajedništvo, snove koji plove, i predivnu…
Pročitajte više na Tportal.hr
