Možda nisu s nama od vrtića ili školskih klupa, možda su došli u pravom trenutku kad je sve drugo bilo naopako. I možda nisu savršeni — ali su naši.
Pravo prijateljstvo ne broji poruke, ne vodi bilješke tko se prvi javio i ne mjeri se brojem zajedničkih fotki. Mjeri se osmijesima koje razmijenimo bez riječi. Zagrljajima koji liječe i pogledima koju kažu znam, sve znam i sve razumijem.
Najbolji prijatelji nas vide i u najranjivijim verzijama sebe i ne bježe. Ostaju. Kada s njima pričamo, vrijeme leti. Kada ih nema, jako nam fale. I zato zaslužuju dan samo za sebe — i poruku, i kavu, i zagrljaj, i jedno hvala ti što te imam.
Pročitajte više na Zadovoljna.hr

