Nikada nisam posve razumjela suvremeni koncept zaruka. Obećanje vječne ljubavi ovjekovječeno dragim kamenjem u zapadnim društvima gotovo da ima veću težinu i od samog braka, od onog konačnog “da” koje zbilja mijenja životne okolnosti uključenih. S obzirom na to da raskid zaruka danas više nema pravne i financijske posljedice, njihova je funkcija gotovo posve performativna.
Možda je i do okoline u kojoj sam odrastala, ali čini mi se da zaručničko prstenje donedavno nije bilo uopće toliko prisutno na ovim prostorima. Moje bake, primjerice, nisu imale zaručnički prsten. Moja mama nije imala zaručnički prsten, baš kao ni moja teta, dok se o vjenčanjima, s druge strane, neprestano pričalo. Svadbene torte na kat, janjetina poslije ponoći, guste haljine obložene perlama, skidanje podvezice zubima i prazne kuverte oduvijek su bile izvor smijeha i rasprave, za razliku od zaruka koje kao da nisu ni postojale. O braku se nije odlučivalo na prepad,…
Pročitajte više na Super1.hr
