U posljednjih nekoliko godina imao sam na desetke razgovora s ljudima koji su, u naletu entuzijazma ili opijenosti vlastitim egom, poželjeli ući u restoranski biznis. Mnogi od njih vrlo su uspješni poduzetnici koji su, poput kralja Mide, u zlato pretvarali sve čega bi se dotaknuli. Žele tu energiju i pobjednički mentalitet preslikati na neki novi izazov i dokazati da mogu i tu biti jednako uspješni. Neki su doživjeli “burnout” na svojim visoko plaćenim radnim mjestima i žele promjenu u životima. Uglavnom su to ljudi iz korporativne sredine, a ugostiteljstvo im se čini kao pristojna izlazna strategija…
Često me priče tih ljudi zanimaju i želim znati što ih je privuklo da izaberu upravo ugostiteljstvo kao svoj sljedeći izazov ili alternativu. Odgovori me često šokiraju. Iako je riječ o iskusnim poslovnim ljudima, toj industriji pristupaju vrlo lakovjerno i često romantično naivno. Percepcija javnosti o tome kakva je to industrija bolesno je iskrivljena i zato se restorani velikom brzinom otvaraju, a još brže zatvaraju. Nekada bih za takve ljude radio i savjetovanje pri otvaranju restorana.
Počinjao…
Pročitajte više na Poslovni.hr
